Regina Ammicht Quinn: Rod je kategorija pravde jer nastoji donijeti pravdu čovječanstvu u njegovoj punoj raznolikosti.

16. i 17. travnja 2018.,  u organizaciji Sveučilišta u Rijeci, Instituta za istraživanje mira iz Osla, Međunarodnog centra za etiku u znanostima iz Tübingena, Centra za mirovne studije iz Zagreba i Centra za kulturu dijaloga. održala se konferencija “Mir i sukobi – sadašnji i budući izazovi”.

Jedna od predavačica na konferenciji bila je i njemačka katolička teologinja i izvršna direktorica Međunarodnog centra za etiku u humanističkim znanostima Sveučilišta u Tübingenu, Regina Ammicht Quinn. Regina je na konferenciji govorila o ženskom tijelu kao simboličkom, služeći se povijesti ženske mode kako bi objasnila kako se žensko tijelo gleda kao nacionalni teritorij, čime prestaje biti njeno tijelo. Govorila je i o rodu i pojasnila kako rodna pitanja leže u temeljima izgradnje pravednog društva. U kratkim pauzama konferencije, uspjeli smo Regini postaviti par pitanja. .

Možemo li reći da je žensko tijelo javno?

U krajnju ruku, lagala bi kada bi rekla da su ženska tijela javni prostor. O njima se javno raspravlja, javno ih se procjenjuje i kontrolira. O tome se radi, posebice u trenutnoj situaciji. Upisujemo vrijednosti u ženska tijela i zahtijevamo da te vrijednosti na ženskim tijelima budu vidljive. 

Sjetila sam se sada jedne starije studije, mislim iz sedamdesetih čak, proveo ju je ekonomist, a otvorio je pitanje povezanosti ekonomske situacije zemlje i dužine suknje kod žena. U krizama, suknje postaju duže, to je poput natpisa tradicionalnih vrijednosti na tijelima žena. Ako kriza postaje veća, ako nacionalističke politike dobivaju na snazi, ženska se tijela gledaju kao nacionalni teritorij. Mislim da moramo razgovarati o ovoj ideji. Kao nacionalni teritorij, žene su naravno, reproducentice nacije jer nose i rađaju djecu. I nisu samo reproducentice nacije, već i nacionalnih vrijednosti. Bilo mi je izrazito zanimljivo što je Zilka Spahić Šiljak pisala o silovanim ženama (u ratu op.a.) na koje se gleda kao na uništeni nacionalni teritorij. U ovom kontekstu zanimljivo je pristupiti i fotografijama s francuske plaže kojima smo svjedočili (op.a. fotografije na kojima se ženu u burkiniju prisiljava da ga skine). Nakon terorističkih napada gradonačelnici raznih gradova u južnoj francuskoj pokušavaju formulirati nove zakone po pitanju odjeće za kupanje i sunčanje na plažama. Imamo nekoliko gradova u kojima je ženama zabranjeno nositi burkini koji pokriva cijelo tijelo jer to se ne smatra uobičajenom odjećom za plažu. Osim toga, plaža bi trebala biti slobodna religijskih zahtijeva i trebala bi poštovati dobar moral sekularnosti. Vidjeli smo dakle taj prizor gdje se ženu odjevenu u maramu, tajice i dugi rukav prisililo da se skine. Ovo je zanimljivo jer nema nikakve prijetnje od žene koja sjedi na plaži pokrivena tijela. Baš nikakve prijetnje. Prijetnja se upisuje. U tom trenutku Francuska je suočena s islamskim terorizmom i to projicira na žensko tijelo. To je tek jedan primjer onoga čemu svjedočimo diljem svijeta. Čini mi se da to otvara dvije teme. Jedno je pitanje pobačaja. Ako je žensko tijelo nacionalni teritorij, naravno da ga morate kontrolirati. Drugo pitanje, a tiče se katolika, je čistoća. Nečija čistoća pretpostavlja se katoličkom pobožnošću i Djevicom Marijom. No u biti radi se o pitanju koje neke teologinje nazivaju patrilinearnom ekonomijom. Naime prije mogućnosti DNA testiranja, bilo je potrebno da žene budu čiste – nema seksa prije i van braka. I ovo nije pitanje ljubavi i pitanje toga je li žena prevarila. Nije ni pitanje biologije. To je pitanje ekonomije jer se radi o pitanju nasljedstva – tko će naslijediti krunu ili zemlju ili titulu ili kuću. Je li ovo prava perspektiva? Radi se o tome da je čistoća žena pitanje dovođenja ekonomije u red i meni je to poprilično interesantno.

Kada god govorimo o ženskim tijelima ne možemo pobjeći od toga da se dotaknemo pitanja roda. Rekli ste jednom prilikom kako su rodne teorije opasne, ali ne stoga što produciraju ideologije već stoga što ih raskrinkavaju. Možete li nam to pojasniti?

Da, čini mi se da je svijet pun nerazumijevanja oko toga što rod jest i o čemu se tu zbilja radi. Ljudi burno reagiraju bez da zbilja razumiju o čemu govorimo. Rekla bi da rod radi tri stvari. 

Rod je kategorija analize jer analizira rodne odnose i analizira moć koju pripisujemo biinarnoj strukturi muškaraca i žena.

Drugo je kategorija nesigurnosti, rod uznemiruje našu predodžbu o tome što muškarci i žene jesu. Rodne teorije i rodne prakse odbijaju tvrdnje o tome kako smo određeni izgledom tijela. Kako izgledaju genitalije i kako se u odnosu na to trebaju uklopiti u rodni identitet. Kako se određuje seksualna orijentacija prema poziciji osobe na širokom spektru rodova. Dakle, to da genitalije koje imamo određuju naše rodne uloge, vrline i osobine. To je uznemirujuće kod rodnih teorija i prakse – odbijaju snažan zahtijev uklapanja (op.a. roda I seksualne orijentacije obzirom na genitalije), kakvo vidimo u društvu kada odgajamo djecu. Nevjerovatno binarno.

Treće, rod je kategorija pravde jer nastoji donijeti pravdu čovječanstvu u punoj raznolikosti tog čovječanstva.

Zanimljiv nam je jedan termin koji koristite, relacijska autonomija, možete nam pojasniti?

Da, relacijska. Čini mi se da imamo dosta filozofske, ali i psihološke tradicije koja je muška I čini mi se da je fokus na pitanje autonomije dio te muške tradicije. Autonomija u tom smislu znači “ja sam neovisan od svakoga”. Čak i kada sam rođen, neovisan sam od svoje majke. Postoji potreba da redefiniramo pojam autonomije zato što ne možemo ostaviti autonomiju seksističkom tipu filozofije. Dakle nužna nam je autonomija, ali trebamo novi okvir. Trebamo je uokviriti kao relacijsku autonomiju jer znamo da ne možemo živjeti bez drugih ljudi. Balansiramo ono što jesmo i ono što jesmo u odnosu na koga. A taj balans treba dosta iskustva, edukacije, prosudbe, prostora. To je ono što nam treba.

Regina, zašto radite to što radite?

Zato što je zabavno. To je brzoplet odgovor, nije uvijek zabavno, Ali nikad nije dosadno I tribe bite napravljeno. Zbilja je potrebno. A ja zbilja uživam raditi što radim. Moja motivacija je da moja djeca, moji studenti u životu imaju dvije stvari – pravdu i mogućnosti. 

Radio808_UDV_Regina Ammicht Quinn