Za tekst na engleskom jeziku, kliknite ovdje.
U dobroj vjeri unutar projekta koji financira Global Fund for Women napravile smo mini seriju edukativnih videa Žene u kršćanstvu.
Proročice Starog zavjeta
Autorica teksta: Ela Magda Džafić
Urednica: Lana Bobić
Produkcija: Natko Stipaničev
Što nam prvo padne napamet kad čujemo riječ “prorok”? Možda zamislimo čovjeka duge, zapetljane kose i brade, u pokidanoj odjeći, koji po ulicama viče o budućim događajima. Možda zamislimo lijepo obučenog, bogatog čovjeka, koji publici govori o tome kakav život može biti ako budu radili ono što im kaže. Možda zamislimo svećenika koji s oltara najavljuje kraj svijeta. U svakom slučaju, većina će nas vjerojatno pomisliti na neku osobu koja na neki način najavljuje budućnost. Ali, tko je zapravo prorok u biblijskom kontekstu?
Hebrejski jezik koristi riječ ‘nabi’ za proroka. Nabi dolazi od hebrejskog glagola ‘naba’ što znači proglasiti ili najaviti, i kojeg neizbježno prati javni govor i nastup. U Starom zavjetu proroci su bili ljudi pozvani od Boga da govore u njegovo ime. Fraza koja ih identificira je često «ovako govori Gospodin».
Proročanstvo u tom kontekstu nije bilo samo najavljivanje budućih događaja. U taj čin spadalo je mnogo različitih aktivnosti kao posrednička molitva, ples, sviranje, pjevanje, tumačenje zakona, pomazanje kraljeva, rješavanje sporova, vršenje čuda, ohrabrivanje vojske, vođenje bitki, vizije, razgovori s Jahvom.
Tekst i kontekst Starog zavjeta daje naslutiti da je proroka bilo mnogo i da su oni za koje znamo bili samo mali dio svih proroka tadašnjeg vremena. No, jesu li među tim prorocima bile i žene?
Kako bi odgovorili na to pitanje važno je na umu imati sljedeće: prvo, biblijska je povijest, s obzirom na kulturu tog vremena, pisana u patrijarhalnom kontekstu i iz muške perspektive. Stoga je vrlo moguće da je djelovanje žena često bilo previđeno od strane pisaca biblijskih knjiga. Drugo, hebrejski je jezik takav da će, ako se u nekoj grupi nalazi samo jedan muškarac, cijeloj grupi pripisati muški rod. Tako će grupa proročica, ukoliko je među njima i jedan muškarac, biti nazvana nebiim – ili proroci, u muškom rodu.
Usprkos tome, neke su žene u biblijskoj povijesti bile toliko upečatljive i važne da ih je bilo nemoguće izostaviti i po kojima vidimo da ta služba nije bila sačuvana isključivo za muškarce.
Knjiga Izlaska zapis je jednog od ključnih trenutaka u povijesti Izraelskog naroda, izlazak iz egipatskog ropstva pod Mojsijevim vodstvom. U 15. poglavlju se prvi put imenom i titulom proročice pojavljuje Mirijam, kada vodi Božji narod u slavlju nakon što je Bog razdvojio Crveno more.
Malo ranije, u drugom poglavlju, kada Faraonova kći pronalazi dijete Mojsija, tradicija ju također identificira kao Mojsijevu sestru, koja Faraonovoj kćeri predlaže da dijete da hebrejki, te Mojsija vraća njegovoj majci.
Iako se ne spominje često, jasno je vidljivo da je od izraelskog naroda bila prepoznata kao proročica, kao ona koja govori s Bogom i vodi njegov narod u slavlju.
Knjiga Sudaca biblijska je knjiga koja opisuje period u povijesti izraelskog naroda u Kanaanu, nakon Jošuine smrti, dok Izrael još nije uspostavio kralja. Suci su bili ljudi koje je Bog postavljao kao vođe svaki put kad bi izraelski narod zavapio za izbavljenje. To su bili svojevrsni politički, vojni, moralni vođe koji su vodili Božji narod.
Debora se pojavljuje na samom početku knjige u 4. poglavlju. Identificirana je kao sutkinja i proročica kojoj su Izraelci dolazili kako bi presudila u njihovim sporovima.
Također, bila je ključna za pobjedu i oslobođenje Božjeg naroda u bitci protiv kanaanskog kralja. Ne samo da je vojskovođi Baraku prenijela Božju poruku da napadne kralja, već je s njim išla u bitku, jer nije htio ići bez nje.
Proročica Hulda spominje se u 2. Knjizi Kraljeva, za vrijeme kralja Jošije koji je opisan kao onaj koji je «činio što je pravo u očima Gospodnjim.»
Nakon što svećenik pronalazi knjigu zakona za vrijeme obnove Doma Jahvinog, sadržaj knjige prenosi kralju, koji, šokiran činjenicom da izraelski narod nije bio vjeran Božjem zakonu, razdire svoje haljine i šalje izaslanike da od proročice dobiju upute što i kako dalje.
Proročica Hulda prenosi Božju poruku u kojoj Bog zbog Jošijinog poniznog srca odlučuje uslišiti njegovu molbu i obećava mu da neće dopustiti da nesreća dođe na narod dok je on živ.
Knjiga Nehemije je knjiga starog zavjeta u kojoj Nehemija, peharnik kralja Atakserksa, nakon što dozna o jeruzalemskim ruševinama odlazi u Jeruzalem obnoviti zidine. Kroz cijelu knjigu pratimo Nehemijine napore mobiliziranja naroda kako bi završio poduhvat, kao i njegovu borbu s mnogobrojnim unutarnjim i vanjskim protivnicima.
U 6. poglavlju, nakon vrlo intenzivnih napada od strane neprijatelja, Nehemija izriče kratku molitvu gdje moli Boga da proročici Noadiji i ostalim prorocima koji su ga htjeli zastrašiti sudi prema njihovim djelima. Noadija, nije ni ključna u ovoj priči, ni pozitivna, no njen spomen važan je znak prisutnosti i utjecaja koje su proročice imale na Izraelski narod.
Osim ovih, imenom spomenutih proročica, nekoliko se puta spominju i samo “proročice”. Primjer toga je u knjizi Izaije u 8. poglavlju, gdje Izaija dobiva sina s proročicom. U knjizi proroka Joela, u 3. poglavlju, Joel prenosi Božju riječ koja nedvosmisleno najavljuje kako će Bog izliti Duha na svako tijelo i kako će proricati sinovi i kćeri. Također, u knjizi Ezekiela u 13. poglavlju, pojavljuje se grupa proročica protiv kojih Ezekiel prorokuje i koje optužuje za lažna proročanstva. U ni jednom od ovih slučajeva nema naznake da je žena u ulozi proročice bila nešto neobično, baš naprotiv, čini se kao samorazumljivo da su žene bile na tim pozicijama.
Stoga, odgovor na naše pitanje je – da, uloga proroka nije bila sačuvana samo za muškarce. Bog je kroz povijest svog naroda pozivao i žene i muškarce, dajući im prilike da mu služe, da budu njegov glas među ljudima i da ih vode prema ostvarenju Božjeg plana za obnovu svijeta.