Denis Jurić
Zapuhao si u prhki maslačak.
Razletjeli smo se u smjeru tvog izdaha,
otkinuti, zakinuti.
Igrom si rasuo potomstvo,
nahladio ga mentolom svojih usta.
I lagani lebdimo,
a djeca nas hvataju u lovu.
Kažu da nosimo im Sreću.
Tako neizvjesnost našu zovu.