Samoposluga Eden

Denis Jurić

Znaš da je čovjek uskogrudan.

I tvoja velikodušnost zbog tog trpi.

Jer se ublažena uzročno-posljedičnim

koještarijama, 

u malom prstu vrti. 

Pa što se ne obrati lišću?

Il drvlju, kamenju i kukcima?

Što se objavi čovjeku –

tim neslužbenim vucima!

Jer lakše te se sjetit kad ubode komarac,

kad žulja kamen i gori drvo,

kad lišće smokve skineš

da ne budeš stranac,

i voliš, voliš

kao nešto prvo.

Jer čovjek ti se pomamio.

Malo koji vjernik nije željan zasluga,

božanstvo je sebi mudro izmamio,

Eden postao samoposluga. 

Počelo je…

to gnusno vrijeme uskosti

gdje se mora

međ leševima bogova

tražit tajnu tvoje Ljudskosti.