Denis Jurić
Kad je jedan komadić svijeta
postao tvojim rodnim mjestom;
I kad su obični mladi ljudi
protrnuli roditeljstvom;
I kad su se prenule krave,
nakratko prestale da žvaču,
i ovce kad su prozeble
unatoč debelom pokrivaču;
Eto tad je, vele, odozgor
navalio svijetli tračak.
I u napuštene naše grudnike
nadvirio se otac,
procvao maslačak.
Mi koji hodimo ravno
i ti koji silaziš tiho, na prste,
ništa drugo tih dvoje ne mogu,
osim da se ukrste.