Klackanje

Denis Jurić

Ja sam mahniti tragač za papirom,

lijena utvara iza pisaljke,

strašni jahač oružan mirom

odbjego iz pregorke bajke.

Sve svoje talente ja ne kopam,

već u zrak puštam, ko balone blesan.

Nek se razastru, raspitaju tko se ne ljuti

dok se igram,

prljam u ovome “jesam”.

U parku kozmosa Bog poželio da se klacka,

da se s čovjekom igra.

Dijete koje se ne smije uprljati u igri

dođe kući čisto, ali se igralo nije.

Da čovjek bude dolje ili gore,

ovisi klacka li se tko

sa druge strane.

Što je teži čovjek,

teži je i Bog

na drugom kraju svinute grane.