Denis Jurić
Načeo se duh.
On je prsti što otvaraju pistacije.
Mnogo je već stvari
na koje ne smije ni da pomisli.
Lako ga uspaničit,
plaši se implozije srca
i gelera što bi ko zvijezde
zauvijek zgašene
skliznuli niz staklo vasione.
Duh je zapušten grudnik.
Iz njega su iskapali mrke ljude
kojima su peći zvjerske
podgrijavale samo čedomor.
O zvjerske peći! O garavi bože!
Pa duh je iscrpljen!
Noći mu ne spavaju,
nego snatre
da dolazi jedna iskrena misao.
Jer moraš biti iskra
da ti bog pokaže vatre,
da bi toplinu sisao.