Denis Jurić
Samo da ti javim;
Dobro sam i nemiran.
Kako si ti?
Danas sam se sjetio
našega doručka
i kako si zapalio vatru
da ispečeš plodove mora.
Jutro je bilo vjetrovito
i vatra je uzbuđeno
posezala za našim licima
ko da joj je usfalilo toplote.
Šutjeli smo jer su se lica
naglas iščuđavala.
Nakon svega što je bilo,
trebo si nas mrziti.
BIlo bi to lakše podnijeti
nego to što nas voliš.
Jer tko će nam vjerovati!