Ne dam strah

Denis Jurić

Ne dam strah

strašilima bijelih kragni,

glavama što buljavo mrze

u mene kroz kabal!

Ne dam strah

munjama naslova,

oblacima tmura

koji ne služe kiši!

Ne dam strah

gljivicama bombi

koje rastu u onima

što nam ne znaju imena,

po truležu rastu

njihovih obesvijetljenih misli!

Ne dam strah

neraspetim bogovima

što se križaju samo sprijeda,

po raskršćima zidajuć oltare

da kolju Izake i žderu jarčevine!

Ne dam, dakle, vama straha,

tirani veliki i mali,

nalogodavci i poslodavci,

stanodavci i savjetodavci,

zakonodavci, gizdavci i skakavci,

što brstite naša polja

pa nam prodajete hljeba

za uštavljenu našu kožu!

Ja sam slobodan!

Ja sam slobodan!

Kao abdest na licu,

ko zagubljen sin,

kojeg Svemilosni i Svesilni traži

samo tamo

gdje ovaj odluči da svrati.

Ja sam kapidžik!

Ali kroz mene nećete

u bašće Ješuine!

Moj strah je samo moj strah.

Zadnji ja u njemu je.

Kad pomislite da sam gotov,

kad me smrskate koračnicom,

ispuhat ću u vas dah

i više ni vas neće

biti strah.