Denis Jurić
Možda nas Bog razuvjerava, a ne uvjerava? Ruši naša uvjerenja pa i same identitete? On ne trpa u nas “vjerske sadržaje”, nego nas izvlači iz mnoštva, ogoljuje u čovjeka. Možda on od vjernika stvara prijatelja? Sve drugačije nego mi činimo; dogmama i statistikama, tko, kako i koliko vjeruje. Bog seže koliko naš pogled.
Bogodavljenje.
Možda nas Bog razobličuje od svih naših oblika dok ne dođe do konkretnog, jedinstvenog i slobodnog čovjeka koji Bogu smije sve reći i sve pomisliti. Promisliti! Možda je to poznato kao stvaranje čovjeka i njegovo oslobađanje. Jedini identitet koji nam pokušava usaditi jest identitet prijatelja. Jedino nas je prijateljima i nazvao! Tko ne shvaća da je Bog poziv na slobodu, taj sebe i druge oko sebe Bogom zarobljava. Posvećuje rešetke svoje sigurnosti, ne bi li postale značajnije od slobode ključa. Svijet je tako pun “Božje djece” koja ne odrastaju u prijatelje. A biti prijatelj znači imati ime na koje se možeš ozovnuti kada Sloboda zaziva.
Ako smo zagledani u Boga Isusovog, onda ne možemo težiti tome da smo vjernici ili nevjernici, nego da smo razuvjereni, tj. oni koji su otvoreni Novome. Poput čovjeka koji se upravo sprijateljuje.
Prepusti se, dakle! Budi iznova ugledan i nećeš se plašiti drugačijeg jer i sam to jesi, čim pitaš upitaš druge o sebi. A trebao bi pitati “a šta ti kažeš tko sam ja?”! U tebi se onda sloboda proteže. U tebi Bog uvijek oko tebe raste. Kao srsi koji te obuzmu kada shvatiš da si slobodniji i sretniji nego si mislio.
Bogojavljenje.