Denis Jurić
Crkva koja se ne ograđuje od krugova koji kršćanstvo pretvaraju u političke platforme i stavove; od krugova koji kršćansko nasljeđe pojeftinjuju i pretvaraju u površne mudrosti i u doslovna, iz konteksta iščašena, tumačenja za sadašnju stvarnost i vrijeme; krugova koji ratoborno nasrću na slobodu koja imalo nadilazi njihov pojam; krugova koji Isusovu poruku prilagođavaju onome što oni žele čuti, koji kidnapiraju Isusa pa viču da je s njima na njihovoj strani; krugova koji zloupotrebljavaju svoj status u privatne svrhe i vjere; krugova koji ne razumiju sadašnjost pa silom posadašnjuju prošlost – ta Crkva čini da je svakom kritikom pogođena cijela njezina zajednica, nasljeđe i svaki pojedinac u njoj, ma kako se on trudio, ma kako nasljeđe bilo zdravo!
Ta Crkva ne može biti utočište zdrave pameti, duha i istine. Promašuje priliku da u zamršenom svijetu bude zdrava “ničija zemlja”, na kojoj će predah tražiti svi oni koji ne odustaju od dobrote. Crkva se, naprotiv, uglavnom ponaša kao krčma u kojoj sjede pjandure koje su rastjerale sve druge goste. Umjesto da krčmi vrati ugled i mjesto okupljanja, ona prilagođava ponudu i servira samo ono što lako ide. Brlju i grah.