Denis Jurić
Svo je nebo ozvučeno,
a ti ćeš, dijete, probiti
preteći zvuk,
udarit o tišinu kao kadiš.
I nećeš više čuti šta ti govorim.
U naše će ožbukane oči
padati zvučni zidovi.
Evo ti svjetlost,
ona je brža.
Zato ću zapaliti parafin
i vikati:
– evo obična je svjećica
brža od mlaza tvoga!
Ali nećeš čuti.
A ja sam u knjizi mudrih pronašao
koliko stane duša
u jedan stijenj.